Fudbal i Italija: Mogu li Azuri da pretvore „katastrofu" protiv Severne Makedonije u bolju budućnost

Girogio Chiellini

Autor fotografije, Getty Images

Potpis ispod fotografije, Sledeća šansa za plasman na Svetsko prvenstvo Italija će imati 2026. godine, 12 godina posle poslednjeg učešća na Mundijalu
    • Autor, Danijele Veri
    • Funkcija, italijanski fudbalski novinar
  • Objavljeno

Prošlo je samo osam meseci otkako je reprezentacija Italije pod vođstvom Roberta Manćinija, uprkos procenama da je autsajder, postala evropski šampion, pobedivši Englesku na Vembliju.

Ali sada su Azuri - nadimak italijanske reprezentacije - platili cenu za učinak u kvalifikacionoj grupi, gde su dopustili Švajcarskoj da im preotme prvu poziciju i direktno se plasira na Svetsko prvenstvo u Kataru.

Tri glavna italijanska sportska lista ujedinjena su u oceni šokantne eliminacije od Severne Makedonije u plej-ofu za plasman na Svetsko prvenstvu u četvrtak uveče.

Disastro (Katastrofa) - reč je koja je vrišti sa naslovnih stranica Gazete delo Sport, Korijere delo Sport i Tutosport. Jedna reč koja govori hiljadu.

A ostala glasila su imala odgovarajuće naslove: „Izbačeni iz sveta", „Do đavola" ili jednostavno: „Neeeeeeeeeeeeeeeee".

To je zaista sportska katastrofa za Italiju, zemlju sa jednom od najjačih i najpopularnijih fudbalskih liga na svetu i koja je do sada četiri puta bila prvak sveta.

Ta slavna Italija propušta već dva uzastopna svetska prvenstva - prethodno se nije kvalifikovala za Svetsko prvenstvo u Rusiji 2018. godine.

Dakle, Italijani će morati da čekaju 12 godina da vide najveću svetsku pozornicu - naravno, ako se plasiraju na naredni Mundijal.

Teško je proceniti da li je nesreća u četvrtak više ili manje bolna od onoga što se dogodilo u novembru 2017, kada Azuri nisu uspeli da pobede Švedsku i rezervišu mesto u Rusiji.

To je svakako bila užasna noć, u kojoj su se heroji osvajači Svetskog prvenstva iz Nemačke 2006. Đanluiđi Bufon i Danijele de Rosi na nesrećni način oprostili od međunarodnog fudbala.

Ali to je bio i trenutak u kojem je započeo navodni proces inovacije - Roberto Manćini je ubrzo potom imenovan za selektora i uveden je novi napadački mentalitet.

Usledile su tri fantastične godine, koje su kulminirale osvajanjem prvaka Evrope na Vembliju prošlog jula. To niko nije zaboravio.

Ali onda je usledio šok.

S jedne strane, čini se da Italija uopšte nije trebalo da bude u ovoj nevolji.

Manćinijevi momci su i dalje heroji sa Vemblija, tim je ostao neporažen 37 uzastopnih utakmica.

Izgledali su dominantno u Grupi C kvalifikacija, otvorili su ih sa tri pobede, ali su zatim četiri puta odigrali nerešeno između septembra i novembra prošle godine, a Litvanija je bila jedina ekipa koju su pobedili u poslednjih pet mečeva.

Dva od tih remija su bila protiv Švajcarske, koja je uspela direktno da se plasira na Mundijal u Kataru kasnije ove godine, a Italija, četvorostruki svetski šampion, promašila je penal u obe utakmice.

Da su dali gol iz jednog od ta dva penala, italijanski igrači u četvrtak uveče bi udobno sedeli kod kuće i posmatrali mečeve baraža za plasman na Mundijal.

Umesto toga, morali su na teren protiv Severne Makedonije - imali su 32 šuta ka golu, 16 kornera, 65 odsto poseda lopte, ali su u 92. minutu primili gol iz jedinog udarca protivnika.

U Italiji se poslednjih meseci osećalo da se nešto promenilo.

Od početka ove sezone, napetost i samopouzdanje su se sudarili.

Azuri su osvojili Evropsko prvenstvo staloženo i kvalitetno; u četvrtak su protiv Severne Makedonije uglavnom igrali na duge lopte.

Neki poput Žoržinja, Nikole Barele i Lorenca Insinjea potpuno su van forme.

Redovna odbrambena linija koju čine Đorđo Kjeliniji, Leonardo Bonući, Leonardo Spinacola i Đovani di Lorenco su povređeni.

Čini se da je čak i selektor izgubio svoj magični dodir, insistirajući na odabiru igrača koji ne igraju.

Bilo je razumljivih kritika.

Novine naglašavaju gubitak identiteta, sugerišući da se Italija vratila na stariju verziju sebe; pokazali su nedostatak kreativnosti, njihovi najiskusniji igrači nemaju samopouzdanja; centarfor Ćiro Imobile nije adekvatno rešenje.

Ali da li je to dovoljno da objasni šta se dogodilo protiv tima koji je 47. u Evropi i 67. na svetu?

Užasavajuća noć u Palermu, jednostavno, ogledalo je italijanskog fudbala u celini, nešto što je trijumf na Euru 2020. neko vreme maskirao.

Da, bilo je grešaka - Žoržinjo će, kako je rekao u četvrtak, misliti na ta dva promašena penala protiv Švajcaraca dok je živ; Manćini je mogao da stavi Đakoma Raspadorija od početka - ali da li je sve ovo zaista samo njihova greška?

Italijanskom fudbalu bi bilo bolje da se konačno suoči sa sistemskim problemima, nego da traži žrtvene jarce i brza rešenja.

Nijedan klub iz Serije A nije osvojio evropski trofej od 2010.

Kao rezultat nestrateškog pristupa omladinskom fudbalu, vrhunski klubovi imaju u proseku 2,7 italijanskih igrača ispod 21 godine u svojim timovima, koji igraju četiri odsto od ukupnog broja minuta u Seriji A, a svi oni uglavnom ulaze kao zamene, posle 70. minuta igre.

Italijanska fudbalska federacija (FIGC) je nedavno zatražila od klubova da odlože mečeve Serije A kako bi se pripremili za plej-of za Svetsko prvenstvo, ali je njen zahtev odbijen.

Bila je to legitimna odluka Serije A, ali sada - uz svo dužno poštovanje klubova koji su uključeni - navijači koji su gledali Empoli protiv Verone i Venecije protiv Sampdorije prošlog vikenda takođe mogu da gledaju kako se ostatak sveta takmiči u Kataru u novembru.

Koliko su Azuri važni za italijanski fudbal? Koliko mesta zaslužuju u zgusnutom kalendaru?

Predsednik FIGC-a Gabrijele Gravina nema dilemu gde je italijanski fudbal.

„Klubovi doživljavaju reprezentaciju kao neprijatnost, a ne kao priliku", rekao je on.

Dodao je i da žele da Manćini ostane i da se on obavezao na dalju saradnju.

Manćiniju je ne tako davno produžen ugovor do 2026. godine, kada će Svetsko prvenstvo biti održano u Meksiku, SAD i Kanadi.

Posle onoga što kaže da je njegovo „najbolnije" sportsko razočarenje do sada, 57-godišnji bivši trener Intera i Mančester Sitija ima pravo da poliže rane.

Posle toga, trebalo bi sebe da i dalje smatra najboljom osobom koja će pomoći u sprovođenju dugo očekivanih strukturnih promena u igri nacionalnog tima i formirati reprezentaciju novog izgleda oko mladih talenata kao što su Đanluka Skamaka, Davide Fratezi i Nikola Zaniolo.

U suprotnom može uslediti još jedna disastro (katastrofa).

Grey line

Pratite nas na Fejsbuku,Tviteru i Vajberu. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk